BADco je predstavu izveveo 20. listopada u okviru programa šestog izdanja beogradskog Kondenza
U televizijskom razgovoru iz 1989. o raspadu Sovjetskog Saveza Heiner Müller i Alexander Kluge vraćaju se na Brechtovu rečenicu "Nafta se opire petočinki". U toj rečenici sažet je problem pred kojim se nalazi epski teatar. Kako kroz dramski materijal prikazati historijske procese sa svim njihovim unutarnjim kontradikcijama, napredovanjima i nazadovanjima koji nadilaze likove i njihove međusobne odnose? To isto pitanje – koji je dramski materijal adekvatan prikazivanju organizirajućih načela današnjice - problemski je ulog i predstave Dodatak histerije, ubrzanja… U svojoj novoj predstavi BADco. pokušava naći odgovor upravo u povijesnom razgovoru dvojice umjetnika, dramskog pisca, Heinera Müllera, i filmskog redatelja, Aleksandra Klugea. Dva umjetnika krajem osamdesetih spekuliraju o politici, velikom društvenom prijelomu, a danas ta spekulacija odzvanja kao dokument naše sadašnjosti.
Nafta jest i dalje problem epskog prikazivanja, ali ona je iz današnje perspektive i nevidljivi supstrat kolanja energija i materije u suvremenom društvu. Podloga za trajnu ekspanziju proizvodnje i konzumacije u cilju akumuliranja kapitala koja prijeti da planetu dovede do antropogenog uskuhavanja. Žitka tekućina koja nas nepregorivo vezuje uz očuvanje trenutnog načina života.
Scenski postaviti kompleksnost povijesnih previranja i društvenih odnosa, kolanja materije i afekata, nije pitanje teatarskog dokumentiranja zbilje, već brehtijansko pitanje funkcionalne transformacije sredstava kojima predstavljamo tu zbilju. Polemizirajući s tendencijama u današnjem teatru, tu Müllerovu intuiciju mogli bismo prevesti u kritiku da politički ulog teatra nije u tome da prikaže drukčiju društvenu zbilju, već da postojeću, melodramatsku društvenu zbilju prikaže pod drukčijim uvjetima.
Predstava je postavljena u alternativno televizijsko okruženje, u drukčiji ciklus kolanja slika i društvenog komentara zbilje. Ako je televizija bila suputnik zlatnog doba društva blagostanja, posttelevizijsko vrijeme novih ekranskih tehnologija suputnik je njegovog razaranja kroz atomizaciju medijatiziranog društvenog trenutka. Posttelevizijsko vrijeme istodobno je i stanje nove agonije tzv. srednje klase, novo melodramatsko stanje kojim dominira opći osjećaj nezadovoljstva jednom naizgled temeljito blokiranom društvenom zbiljom koju treba mijenjati - iako iz svakodnevnog iskustva ostaje nedokučivo kako je mijenjati. Naboj tog agonijskog rastrojstva i ideologije nemoći ova predstava gradi i razgrađuje, dovodeći izvedbom intenzitet tog naboja do nužnosti njegovog prekida: "Kada sva ta masa stvari ne kola sve brže i brže, postojeće stvari pretvaraju se u duhove."
BADco je predstavu izveo 20. listopada u okviru programa šestog izdanja beogradskog Kondenza, festivala suvremenog plesa i suvremenih izvođačkih umjetnosti, u beogradskom Domu omladine.
Izvođači: Pravdan Devlahović, Ana Kreitmeyer / Darija Doždor, Nikolina Pristaš i Zrinka Užbinec.
Koncept i dramaturgija: Tomislav Medak
Oblikovanje dramskog materijala: Goran Sergej Pristaš
Produkcija: Lovro Rumiha
Softver za algoritamsku video montažu ALVES: Daniel Turing
Dizajn kostima: Silvio Vujičić
Oblikovanje svjetla: Alan Vukelić
Oblikovanje zvuka: Jasmin Dasović
Scenografija: Miljenko Sekulić Sarma
Rekvizita: Ana Ogrizović
Glazba: Alban Berg, "Wozzeck"
Predstava je nadahnuta razgovorom Alexandera Klugea s Heinerom Müller pod naslovom “Pjesnik kao katapult za metafore”. Zahvaljujemo Alexanderu Klugeu na dopuštenju da koristimo televizijski razgovor. Predstava je nadahnuta djelom Douglasa Sirka, Rainera Wernera Fassbindera, Pine Bausch, Michaela Heinricha, Timothyija Mitchella, Nannija Balestrinija i kolektiva Midnight Notes.
Dodatni info: www.badco.hr